Ako ste mislili da spomenici pripadaju generalima, pjesnicima i događajima od “povijesne važnosti” – razmislite još jednom. U Šibeniku, točnije u uvali Minerska, jedno jelo je doživjelo ono o čemu mnoga jela samo mogu sanjati: spomenik.
Lonac pun pašta šute.
Fjaka na tanjuru
Pašta šuta nije tek ručak – ona je filozofija. Oda jednostavnosti, brzini koja ne znači užurbanost i okusu djetinjstva. Ona je “eto, nešto na brzinu”, ali bez stresa. Ne traži savršenstvo, već samo malo pomidora, tjesteninu, kap maslinova ulja i vremena da sve zakrčka baš kako treba. Fjaka na tanjuru – ništa više, ništa manje.
Zato nas nije iznenadilo kad smo čuli da je upravo toj skromnoj kraljici dalmatinskih kuhinja podignut spomenik – i to ne bilo gdje, nego u uvali Minerska, gdje je u nekadašnjim vojarnama JNA snimana legendarna filmska scena u kojoj majorova žena Lucija doziva supruga da se napusti vojarnu uz riječi: “Aleksa, vrati se doma, skuvala san ti pašta šutu.” (Kako je počeo rat na mom otoku, 1996.).
Šibenik, filmska kulisa i gastronomska legenda
Spomenik se nalazi ispred Posjetiteljskog centra Kanal sv. Ante. Riječ je o velikom loncu punom pašta šute, postavljenom uz ploču s receptom koji je izazvao – vjerovali ili ne – burnu javnu raspravu. Jer u receptu nema mesa. I dok su jedni negodovali, drugi su stali u obranu tradicionalne, jednostavne verzije – maništra na pome i ništa više.
Portal ŠibenikIN odlučio je pitati narod što misli: Je li pašta šuta s mesom, bez mesa ili pak opći naziv za tjesteninu?
Rezultati su jasni – meso nije obavezno. A mi se slažemo jer fjaka ne voli komplikacije.
Spomenik životu kakav bi trebao biti
U svijetu gdje sve mora biti više, brže, jače i “instagramabilno”, ovaj šibenski spomenik vraća nas osnovama. Podsjeća nas da je u redu stati, skuhati pašta šutu i pojesti je na miru, bez žurbe. Da je u redu zvati nekoga doma – ne jer treba, nego jer želiš.
Jer nekad je dovoljno reći: “Skuvala san ti pašta šutu.”
I sve drugo pada u drugi plan.
