Maja Maljkovic Zelalija
I lita prolaze, i lito nam bježi, a u ovim sretnim fragmentima vrijeme zauvijek stoji.
SRITNA LITA
Što je to u dalmatinskom ljetu što nas vuče natrag, čak i kada smo fizički miljama daleko od mora? U svojoj prvoj izložbi unutar Muzeja fjake, pod nazivom “Sritna lita”, Maja Maljković Zelalija vodi nas na vizualno putovanje kroz kolektivnu memoriju mediteranskog sporog življenja.
Sam naslov izložbe krije predivnu dvoznačnost: “lita” su ovdje i ono najdraže, suncem okupano godišnje doba, ali i arhaični izraz za godine koje teku. Kroz ove radove, Maja uspijeva zamrznuti oba značenja.
Transformirajući stvarne fotografske zapise iz svoje bogate arhive u pročišćene digitalne i analogne ilustracije te kolaže, autorica skida suvišne slojeve stvarnosti i ostavlja samo čistu esenciju: emociju. To su prizori koji ne bježe od stvarnosti, već je reinterpretiraju na način da u njoj prepoznajemo vlastita sjećanja na djetinjstvo, bezbrižnost i trenutke u kojima je jedina obaveza bila postojati u trenutku.
O izložbi
Sritna lita
Jeste li spremni za instant dozu ljetnog balansa? 🌊
U virtualni prostor Muzeja fjake stigla je izložba koja briše granice između fotografije, ilustracije i čistog bezbrižnog trenutka. Maja transformira tople morske zapise u minimalističke vizualne priče u kojima jedina obaveza glasi – samo postojati.
Ugasite druge tabove, usporite skrolanje i zaronite u lita koja zauvijek traju.
PRVI CIKLUS – ilustracije inspirirane starim fotografijama iz privatnih, obiteljskih albuma:
Bačvice
"Bačvice" su ilustracija inspirirana fotografijom tete Spliće - moje pratete, očeve tete, koja je zbog življenja u Splitu i dobila taj nadimak. Upravo mi je ona uporno, kroz cijelo djetinjstvo govorila da ću jednog dana biti "umitnica".
Nepoznati autor ovjekovječio je nju i njezinu prijateljicu na fotografiji koja za mene predstavlja savršen prizor ljeta kakva su nekad bila, Mediterana kakav je nekad bio i one posebne, predivne radosti življenja koju je teta nosila sa sobom.
Ova ilustracija je i mali hommage Teti koja je u meni vidjela umjetnicu puno puno prije nego što sam je sama uspjela vidjeti.
Punta Cumbrijana
Ilustracija je inspirirana fotografijom iz obiteljskog albuma moje sugrađanke tete Lele i prijatelja Goluba. Na njoj je Anđelka - njezina majka, odnosno njegova prateta - na Čiovu, na punti Cumrijana, gdje su danas marina i brodogradilište.
Fotografija mi je ljubazno ustupljena tijekom akcije prikupljanja starih fotografija u okviru projekta Trogir Time Travel. Ona je pogled kroz nostalgični kanoćal na Trogir i Čiovo kakvih više nema... A i kupaći kostim na ilustraciji zelen je s razlogom - Lela je mi je rekla: „Moja mama obožavala je zelenu boju.” I tako je zelena ostala mali detalj koji ovu priču čini osobnijom i emotivnijom.
Lokvice
Prijateljice Margit i Elisabeth iz Njemačke, nakon 46 godina od prvog posjeta, ponovno su stigle u Trogir početkom novog milenija. Sa sobom su donijele svoje foto-uspomene iz 60-ih godina prošlog stoljeća, a među njima i ovaj prizor snimljen na predjelu Lokvice.
O njima je trogirski novinar pok. Joško Brešan objavio članak zahvaljujući kojem sam otkrila ovaj sritni litnji trenutak sačuvan na fotografiji. Snimajući uspomene, prijateljice sigurno nisu ni slutile da će fotografirati buduću nostalgiju, a još manje da će gotovo sedam desetljeća kasnije, završiti upravo u Muzeju fjake kao inspiracija za ilustraciju "Lokvice".
DRUGI CIKLUS – ilustracije inspirirane vlastitim fotografijama odabranima kao “reprezentacija” dalmatinskog stanja uma – fjake i “mnogo više”:
Noge u ariju
“Noge u ariju” - nema jasnijeg dokaza da je fjaka živa i zdrava. Primošten, iza obida (zna se da je to u Dalmaciji u podne i po najkasnije!), sunce upeklo, cvrči sve, a noge kroz ponistru vataju malo bave. Uhvatila san ovaj kadar krajičkom oka dok san snimala vjenčanje jednog divnog para i čini mi se da priča pravu izvornu, dalmatinsku priču o tome kako se čovik u to doba dana triba jednostavno pripustit fjaki.
Na 90
“Na 90” – prizor dalmatinskog “videonadzora” uz (1) oprane bile mudante na tiramolu. Kaštela u popodnevnoj sparini. Je li "90" broj godina glavne nadzornice uhvaćene krajičkom oka dok sve drži na oku ili temperatura za pranje bile robe? Ili je upravo to dobitna kombinacija za ono nešto dalmatinsko, kurijožasto, šta "tuđi čovik nikad neće znati"?
Evala!
“Evala!” – slučajni prolaznik iz Splita koji nije mogao proći (i mahnuti ekipi) u boljem momentu.
Kako istoimeni hit Dječaka kaže:
"…ča je lip ovi moj svit
ovdi je najboje misto za živit
veseli zdravi i bili, zdravi i veseli
veseli zdravi i bili – EVALA!…"
I nema se tu šta puno za dodat´
TREĆI CIKLUS – ilustracije inspirirane kombinacijom elemenata s više različitih fotografija i izmaštanih dodataka:
Pižolot
“Pižolot” – ilustracija inspirirana fotografijom Pajtunove kuće i ulice pred njom (na kojoj je uvijek negdje, u nekom kutku stvarna narančasta mačka Ana), dok je “pižolotkinja” – žena koja je uzela mali predah i toća noge u lavoru - inspirirana arhivskom fotografijom uočenom na Pinterestu.
FJAKA.032
“FJAKA.032” - ilustracija prikazuje “modernu” fjaku – par koji je malo predahnuo na novom trogirskom mostu preko Foše - “NOV.032” (proizvoljna oznaka mosta arhitektonskog ureda Prostorne taktike, a referira se na sustav brodogradilišnih proizvodnih oznaka novogradnji), mostu koji ima mrežu za opuštanje i klupe za sjedenje, pa na taj način dobiva dodatnu, mediteransku i dalmatinsku vrijednost usporavanja i zastajanja (dostojnu Muzeja fjake), a ne samo prolaska preko.
Otok
“Otok” - ilustracija koja je tribute to otoku na kojem je započela moja fotografska priča i stvaralačkom putovanju na koje me odveo taj prvi “umjetnički” klik pred jednim plavim vratima na Drveniku Malom – Ploči.
Biografija fotografkinje
MAJA MALJKOVIĆ ZELALIJA
Maja Maljković Zelalija rođena je 22. travnja 1987. godine u Splitu. Nakon završenog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja u Trogiru, završava studij komunikologije i kroatologije u Zagrebu. Od 2011. godine stručno se osposobljava u Muzeju grada Trogira, a od 2013. zaposlena je u istoj ustanovi, danas na mjestu više voditeljice odnosa s javnošću. Usavršavala se i razvijala kompetencije nizom tečajeva i edukacija iz područja društvenih mreža, kreiranja sadržaja i grafičkog dizajna.
Fotografijom se intenzivnije počinje baviti za vrijeme studija, a dizajnom, digitalnom umjetnošću i stvaranjem sadržaja od zaposlenja. Održala je dvije samostalne izložbe fotografija (Prag 2011., Trogir, 2016.), izlagala je na brojnim skupnim izložbama, od kojih se ističe izložba kojom je s kolegicom Dariom Opačak Škaro 2023. godine predstavila višegodišnji zajednički projekt Kadrionica (@kadrionica). Njene su fotografije postigle zapažene rezultate na fotografskim natječajima, od čega se posebno izdvaja 1. mjesto u izboru za fotografiju godine National Geographica 2021. Izbor svojih radova predstavlja na instagram profilu @majaimore, a vlasnica je i istoimenog obrta.
Uz odnose s javnošću u kulturi, umjetničku fotografiju i digitalnu umjetnost, bavi se istraživanjem i popularizacijom povijesti fotografije te trogirske kulturne baštine. Autorica je knjige Fotografi(ja) u Trogiru, izložbi i publikacija Spomenar KUD-a „Kvadrilja“, Premotali smo film: od kina do Kantuna kulture, Moj planer – Trogirski spomenar, Rokovi vodiči, TG 365 (…) te suautorica brojnih izložbi i publikacija, među kojima se izdvajaju FEŠTA! – što su i kako Trogirani slavili kroz povijest i 100 lica trogirskih razglednica.
S ciljem popularizacije trogirskih kulturno-povijesnih i baštinskih priča pokrenula je blog Trogir Time Travel i istoimenu Facebook stranicu, a kontinuirano stvara sadržaj za digitalne kanale Muzeja grada Trogira.
Bila je mentorica PR i marketing grupi učenika u okviru projekta Ekipa iz Kantuna pri POU Trogir – Kantunu kulture (2024./25.) također osmislivši vizualni identitet predstava “Životinjska farma” (2025.) i “Nije lako kad si mlad” (2026.). Surađivala je na projektima s nizom pojedinaca, udruga i ustanova, primjerice za Gradsku knjižnicu Trogir osmislila je kontinuirani izdavački projekt Priča se (p)o gradu.
Kroz fotografiju, istraživanja, izložbe, publikacije, vizualne identitete, idejna rješenja i kulturno-umjetničke projekte kontinuirano interpretira i predstavlja trogirsku baštinu, pričajući stare i stvarajući nove priče
Maju možete pratiti na njenom Instagram profilu @majaimore
