Umjetnica sjedi u ležaljci kroz cijeli dan. Smještena je u hladu, pokraj nje se nalazi maleni stolić na kojem su križaljka i karte za trešetu – predmeti svakodnevice, igre i tišine. Umjesto platna i kista, njezini alati postaju pasivnost, prisutnost i dijeljenje trenutka. 

Prolaznici su pozvani da priđu, sjednu, ili samo budu – bez obaveze na razgovor ili akciju. Umjetnica poziva na sudjelovanje u radu koji u svojoj srži propituje samu ideju rada: Što znači raditi? Kada umjetnik radi? Je li pasivnost otpor? 

Rad istražuje odnos umjetnika prema radu, koristeći fjaku – stanje tjelesne i mentalne opuštenosti – kao polazište za rad. Fjaka nije lijenost, već svojevrsna meditacija i oblik otpora pritisku stalne produktivnosti. Ona postaje umjetnička metoda i prostor za kontemplaciju. 

Umjetnički rad je hommage Mladenu Stilinoviću koji u svom umjetničkom djelovanju propituje ideju rada suprotstavljajući je idejama hiperprodukcije i očekivanjima društva. U ovom kontekstu, ležaljka i tišina postaju sredstva izraza, a fjaka – prostor umjetničkog djelovanja. 

U ovom kontekstu, ležaljka i tišina postaju sredstva izraza, a fjaka – prostor umjetničkog djelovanja.