Na profil brenda PetraPetlja naletjela sam ovo ljeto sasvim spontano izležavajući se na ležaljci i prepuštajući se onom najslađem, sporom ritmu dana. Skrolala sam kroz feed u potrazi za snimkama s ovogodišnje Sinjske alke, manifestacije na koju ni ove sezone nisam uspjela otići iako mi se godinama nalazi na samom vrhu želja, kad mi se u Reelse s konjima i trkama ubacio video divne kukičane torbe pod nazivom Alkaruša.
Bio je to vizualni susret u kojem su se bez imalo truda spojili lokalni prkos, pročišćena suvremena forma i ona najfinija ljetna filozofija usporavanja.
Iza ovog autentičnog micro-brenda stoji mlada Sinjanka Petra – dizajnerica koja ne prati trendove, nego ih stvara vlastitim rukama. Njezini kukičani komadi spajaju bogatu tekstilnu baštinu Cetinskog kraja i minimalistički handcrafted dizajn koji opako dobro redefinira pojam luksuza u današnjoj modi.
U sklopu našeg Magazina sporog življenja, s Petrom sam pretresla sve: od izvora inspiracije i taktilnosti prirodnih materijala, do obrtničkog rituala koji stvara komade s karakterom.
Od obiteljskog rituala do estetskog rukopisa
Petrin ulazak u svijet tekstilne umjetnosti nije bio vođen prolaznim trendovima, već promatranjem intimnih, obiteljskih trenutaka u kojima se ručni rad pretvarao u oblik meditacije.
Kako je započela priča o brendu PetraPetlja i što je definiralo tvoj stvaralački put?
Petra: “Sve je zapravo počelo još u srednjoj školi. Baka mi je dala svoju staru mašinu i nešto materijala, a ja sam počela stvarati komade iz glave. U mojoj glavi te su kreacije bile predobre, a u stvarnosti sve je bilo krivo sašiveno, haha! Ali oduvijek sam imala taj kreativni nemir. Prava prekretnica s kukičanjem dogodila se zbog moje tete Marije. Ona je stalno kukičala, a ono što je mene najviše privuklo bio je njezin ritual: kad bi ona skuhala kavu, ispružila noge na balkon i samo petljala… Meni je to izgledalo kao najveća uživancija na svijetu. I tako sam i ja odlučila uhvatiti kukicu u ruke i ‘glumiti’ tetkin gušt. Malo po malo, ta gluma je prerasla u veliku, pravu ljubav.”
U eri masovne konfekcije i besprekidne hiperprodukcije, PetraPetlja djeluje kao osvježavajući modni bunt. Ovdje nema prečaca ni tvorničkih traka, svaki model nastaje ručno, bod po bod, čime se ljubomorno čuva unikatnost svakog pojedinog komada.
”Za izradu modela Alkaruša potreban je cijeli jedan dan posvećenog rada, iznimne preciznosti i taktilne predanosti materijalu.
Cetinska baština u suvremenoj silueti
Inspirativni kodovi rodnog Sinja i Cetinske krajine duboko su utkani u strukturu i nazive njezinih modela. Torbe poput Alkaruše, Borše ili malog Šudara nose suptilnu nostalgiju i ponos lokalne tradicije, ali interpretirane kroz pročišćeni, moderan ležerni stil.
Na koji način identitet Cetinskog kraja oblikuje tvoj dizajn i kako pristupaš odabiru materijala?
Petra: „Sinj je u mojim petljama doslovno od samog početka. Odrasla sam u Gospinom gradu, mjestu tradicije i čvrstih ljudi, pa je prirodno da taj duh živi i u mom radu. Moji komadi, poput Alkaruše i Šudara, nose u sebi taj ponos i potpis Cetinskog kraja. Obožavam tradicionalne nošnje, naše običaje i sve vezano uz hrvatsku povijest stvaralaštva. Želim oživiti našu tradiciju kroz današnju modu. Meni osobno ne postoji ništa ljepše nego kad znam da je netko nešto napravio vlastitim rukama — ma ja bih to od ponosa nosila uvijek i svugdje! Što se materijala tiče, najviše radim sa 100% češljanim pamukom jer smatram da svi skupa moramo puno više promovirati prirodne, održive teksture.”
Budućnost brenda: upcycling i suptilna dekadencija vintage tekstila
Sljedeće poglavlje za brend PetraPetlja donosi još hrabriju i odvažniju viziju održivosti te konceptualnog upcycling-a. Petra već opasno zakuhava novu kolekciju u kojoj će staviti točku na “i” spajanjem retro materijala sa suvremenim teksturama i besprijekornom uličnom estetikom.
U kojem smjeru razvijaš buduće kolekcije?
Petra: „Ono što svakako želim istaknuti kao plan za budućnost jest fokus na ekologiju i održivost. Želim se bazirati na reciklažu i ponovno oživljavanje starih materijala. Planiram stvarati nove komade od starih miljea koji u sebi nose dušu i od starog jeansa. Spajanje tih retro elemenata s modernim kukičanjem bit će moj idući kreativni korak.”
Transformacija vintage miljea (odnosno onih dobrih starih tabletića), tih tekstilnih dragocjenosti iz obiteljskih škrinja, u kombinaciji s robusnim recikliranim denimom najavljuje kolekciju koja bez sumnje spaja nostalgiju, stav i trend modnih sezona.
Stvaralaštvo kao “aktivna fjaka”
Za naš portal, razgovor s Petrom prirodno se i bez imalo usiljenosti zaokružio temom usporavanja, onom finom umjetnosti balansiranja stvaralačkog procesa i užurbanog ritma svakodnevice.
Što za tebe predstavlja koncept fjake i kako se on manifestira u tvom radu?
Petra: „Za mene je fjaka čista mudrost življenja — to ili znaš ili ne znaš, nema između. Pa ima li išta ljepše nego sjesti na neko lijepo mjesto, pijuckati kavu ili još bolje hladni gemišt, ma samo se opustiti na maksimum i pustiti misli na pašu… Meni vam iskreno bude žao ljudi koji ne znaju za taj osjećaj! A moj posao? Moj posao je na neki način ‘aktivna fjaka’. Dok su ruke zaposlene i petljaju, um se potpuno odmara, puni baterije i uživa u trenutku.”
U svijetu gdje se sve štanca u tisućama primjeraka, nošenje PetraPetlja torbice dođe kao modni bunt. Ona nije samo pametno upakirani komad sinjske tradicije, nego i najstiliziraniji izgovor da napokon usporite, udahnete i prihvatite vlastiti ritam. Jer ako išta izgleda beskrajno chic, onda je to moda u koju je netko utkao cijeli jedan dan svog života.
I dok još uvijek maštam o tome kako ću idućeg kolovoza napokon uživo gledati Sinjsku alku, jedno je sigurno – model Borša je već na popisu želja.
