Doru Barbarić nismo izabrali zbog divnih boja kojima se koristi u svojim ilustracijam. Nismo ni zbog simpatičnih ilustracija manistre na pome, ni zbog očaravajućih pročelja, ni otoka. Izabrali smo je jer njezine ilustracije ne opisuju mjesta – one opisuju osjećaje i običaje.

U njenom svijetu Mediteran je pun prizora koji podsjećaju na ono poznato, mirno, tiho. Na babe koje “ćire” kroz prozor, oriđinale kojima se blago osmijehnemo, smokve koje ne peremo – samo uberemo i Tomose koji se čuju i kad ih nema.

Dora nas podsjeća da Mediteran nije ni boja ni građevina, nego stanje svijesti. Fjaka nacrtana rukom – iPadom, ali i srcem.

Zato je baš ona odabrana da se svojim iliustracijama predstavi u našem muzeju i da nam pomogne u našoj potrazi za odgovorom na pitanje: što je fjaka?

Tvoje ilustracije vraćaju u neka tiha, poznata mjesta i to ne samo zemljopisno. Kako biraš što ćeš crtati? Pronađeš li mjesto ili ono pronađe tebe? I ima li neko mjesto koje ti još uvijek “bježi” na papir?

Dora: Kako sam odrasla u malom dalmatinskom mjestu, te scene koje sam viđala cijeli život – dalmatinske babe koje “ćire” kroz prozor i nadgledaju cijelu ulicu, karakteristični “oriđinali” koje svako malo dalmatinsko mjesto ima, ribari koji se vraćaju doma sa ribe, su mi uvijek bile simpatične i odražavale su “dušu” svakog mjesta. Tako da mi je gušt crtati dalmatinska mjesta jer je to nešto što mi je poznato i blisko. Gušt mi je crtati dalmatinska mjesta jer su mi bliska i poznata. Općenito volim crtati gradove, mjesta i prepoznatljive građevine – one koje sam već posjetila i kojima sam bila očarana, ali i one koje tek planiram posjetiti. Stoga ne čudi da najviše ilustracija gradića i gradova imam iz mog kraja, Šibensko-kninske županije.

Naziv tvog brenda je Monsieur Dorian – nježno, filmski, gotovo tajanstveno. Kako je nastao taj imaginarni “lik” i što on predstavlja u tvojoj priči?

Dora: Naziv mog brenda nastao je prema liku Monsieur Gustave iz najdražeg mi filma – Wes Andersonovog filma Grand Budapest Hotel, pa sam samo svoje ime ubacila i pretvorila u Dorian. Zapravo je to prvotno bio naziv mog privatnog profila na instagramu, onda sam ga kasnije uklopila u svoj brend jer mi se sviđalo kako zvuči.

Mediteran u tvojim ilustracijama nije razglednica, nego osjećaj. Koje boje koristiš kada ti treba utjeha, a koje kad slaviš život?

Dora: Volim koristiti vesele, jarke boje za ljetne tematike u svojim ilustracijama – uglavnom dalmatinske motive i gradove, dok se pastelnim bojama koristim za ilustracije u zimskim i jesenskim temama. Trudim se prenijeti tu neku vibru trenutačnog sezonskog perioda i osjećaja u svima nama.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Monsieur Dorian arts & crafts (@monsieurdorian.hr)

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Monsieur Dorian arts & crafts (@monsieurdorian.hr)

Ilustracije gradova, otoka, pročelja – svaka ima svoju publiku. Sjećaš li se najneobičnije narudžbe koju si dobila? I jesi li je prihvatila?

Dora: Pada mi na pamet jedna slatka naružba pozivnica za vjenčanje s ilustracijom Tomosa za mladence koji su ogromni ljubitelji tog klasičnog motora koji se i dalje mogu naći po dalmatinskim mjestima.

Kao Slavonka u Vodicama, a školovana u Splitu – gdje si “najviše ti”? Postoji li mjesto koje ti najbolje doziva fjaku?

Dora: Mjesto koje mi najviše doziva fjaku je plaža ispod moje kuće, mjesto gdje bih otišla poslije škole, posla, faksa i ispita i gdje bi me često uvatila fjaka nakon kupanja i sunčanja.

Što je za tebe fjaka?

Dora: Za mene je fjaka osjećaj koji se ušulja popodne, iza ručka, kad se stvore idealni uvjeti za isključenje mozga od svih briga koje nas inače muče u životu. Za razliku od kontinentalaca, dalmatinski ljudi izučili su ovaj fenomen i usavršili metode prihvaćanja i prepuštanja fjaki, jer fjaka je lijek za očuvanje vlastitog mira i mentalnog zdravlja.