Manifest: Jezik fjake
U svijetu koji nas gura naprijed, Dalmacija šapuće: „Molaj… nije priša.“ Naša mudrost nije u brzini, već u prisutnosti. Jer kad se život uspori, otvaraju se oči i srce za ljepotu koja nas okružuje, a mir postaje svakodnevni luksuz.
Život u Dalmaciji počiva na tome da ništa ne treba biti „priša“. Od rituala ispijanja kave do sjedenja u hladu borova, „pomalo“ nas podsjeća na moć uživanja u malim stvarima. Uvijek je pravo vrijeme za „veliki makijato“, za „guštanje“ i „sist u ladovinu“, za taj jednostavan, a dubok osjećaj „lipo nam je“.
Ali fjaka nikad nije ono što se čini. Ima tu i težih trenutaka, kada puhne bura i donese oštar zimski zrak, kada na ulici “ni pasa nema”. Pa ipak, i tada vlada neki neobjašnjivi mir, kao da je priroda svjesno stala kako bi udahnula. No, taj mir ne traje dugo – Ajme meni, treba se malo posvađati, makar zbog karijole ostavljene nasred puta. Jer, kako bi rekli, nije priša i sve u svoje vrime, ali katkad se mora. Dok traje taj trenutak nemira, netko će promrmljati: ko te tira?, drugi će uzdahnuti ne da mi se, a treći će s mukom reći: mali makijato, molim. Nakon svega, vraćaju se fjaci, jer ipak, triba ne činit ništa i vatat ladovinu.
A kad se fjaka ponovno vrati, život teče u ritmu laganini – glavne su dvi ure za marendu, malo razgovora i pogleda na obzor kad kažeš a vidi mora. Fjaka je taj trenutak kad caruju misli i riječi: molaj, bez presinga, pusti vrime, lipo mi je i guštam. Na kraju, sve je u tome da ide lipo po lipo i da život ostane jednostavan, taman za uživanje.
MANIFEST
Manifesti Muzeja fjake, pa tako i ovaj, okupljaju filozofiju riječi „pomalo,“ „fjaka“ i sporog življenja, pozivajući nas na kulturu koja je inkluzivna, blaga i dostupna svima – ne kao privilegija, već kao temeljno ljudsko pravo. U svijetu ubrzanog ritma, manifest predstavlja povratak jednostavnosti i užitku u malim stvarima.
