Otočki ritam: fjaka, Jakša Fiamengo i ljepota života između mora i neba

Zamislite svijet u kojem vrijeme nije gospodar, već suputnik. Mjesto gdje se dani ne mjere satima, nego nijansama plavetnila i tišinom koja govori više od riječi. Takav je život na dalmatinskim otocima, gdje fjaka nije samo pojam – već način postojanja.  

Dok između dva ljeta vjetrovi šibaju kamenite obale dalmatinskih otoka, a more poprima tamnije nijanse plavetnila, život na otoku dobiva poseban ritam – sporiji, introspektivniji, ali nipošto dosadan. Upravo suprotno, hladniji dani na otocima poput Visa i njegove slikovite Komiže obiluju događanjima koja odražavaju bogatstvo lokalne kulture i zajedništva.  

Oni nude uvid u ritam koji je drukčiji, autentičan, i nadasve iskonski. U toj tišini između dva ljeta skriva se bogatstvo – priča, susreta, mirisa i glasova prošlosti. 

Jakša Fiamengo i fjaka – umjetnost bivanja u trenutku 

Otok nije samo mjesto – to je stanje duha. Nitko to nije znao bolje od Jakše Fiamenga, pjesnika čiji su stihovi odzvanjali kamenim ulicama Komiže i šaptali s vjetrom preko Biševa. Rođen u srcu Dalmacije, Fiamengo je u svojim pjesmama uhvatio esenciju otočkog života, onog istog koji ne mari za sate i minute, već se ravna po ritmu valova i sjaju sunca na pučini. 

“Fjaka nije ni umor ni lijenost. Fjaka je kad si nigdje i svuda, kada lebdiš između svega i ničega, kada ti nije ni do čega doli do onoga – pusti me stat!” – tako je Fiamengo opisao ovo osebujno dalmatinsko stanje svijesti, koje mnogi pogrešno shvaćaju. U suštini, fjaka je istinska otočka mudrost, vještina prepuštanja trenutku i življenju bez nepotrebne žurbė. 

U Komiži i drugim dalmatinskim otocima, fjaka nije samo način života, već i nasljeđe, vrijednost koja se prenosi generacijama. Kada bura prohuji kamenim kaletama, a more postane duboko i nemirno, otočani ne žure – već žive. Okupljaju se, prepričavaju priče, slušaju klapsku pjesmu, promatraju kako sunce tone iza Visa. Fjaka im omogućuje da ne budu zarobljeni očekivanjima, već da uživaju u onome što jest. 

U doba kada svijet juri, otočki ritam i Fiamengova filozofija podsjećaju nas na nešto dragocjeno – ljepotu jednostavnosti. Jer na otoku, između mora i neba, čovjek ne traži vrijeme. On ga pronalazi. 

Fiamengo je bio pjesnik čiji su stihovi nastajali iz svakodnevnih slika: ribarskih mreža na sušenju, cvrčaka u podne, tišine koja nastaje nakon nevremena. Njegove riječi nisu bile bijeg od stvarnosti, nego njezino slavljenje. Fjaka, kako ju je on opisivao, nije pasivnost nego duboka prisutnost u vlastitom životu. 

Otok kao učitelj prisutnosti i ravnoteže 

Otočki život nije uvijek jednostavan. Ovisnost o vremenskim prilikama, ograničena infrastruktura, sezonalnost poslova – sve su to izazovi koje otočani poznaju. Ipak, upravo kroz te izazove uče se vrijednosti koje su u suvremenom svijetu gotovo zaboravljene: strpljenje, solidarnost, duboko ukorijenjen osjećaj zajedništva i ritam koji ne diktira tehnologija, već priroda. 

U tome leži i posebna vrijednost fjake – ona nije luksuz, nego potreba. U njoj se spajaju tišina i misao, pogled i osjećaj, čovjek i more. Nije rijetkost da otočani satima sjede u hladu starog bora, promatrajući barke kako se lagano njišu uz rivu. Fjaka je tada sve – meditacija, kontemplacija i razgovor s vlastitim bićem. 

DOGAĐAJI KOJE VRIJEDI ZABILJEŽITI 

U Komiži se tijekom godine održavaju brojni događaji koji dodatno obogaćuju otočki život. Među njima su i: 

• “Biševo Trail” (12. travnja): sportsko-rekreativna manifestacija koja okuplja stotine zaljubljenika u prirodu i trčanje, nudeći im priliku da dožive Biševo na jedinstven način. 

• “Rojena valo” (21. lipnja): nova manifestacija posvećena Jakši Fiamengu, koja kroz glazbu i poeziju slavi njegovo nasljeđe i povezanost s Komižom. Pjesma “Piva klapa ispo’ volta” postala je simbol ove veze, a manifestacija okuplja brojne ljubitelje klapske pjesme i stihova. 

Ovi događaji savršeno se uklapaju u otočki mozaik: nisu samo povod za okupljanje, već i izrazi zahvalnosti prema prostoru koji nas oblikuje. 

A kad prođu svi datumi i planovi, ostaje ono što je vječno: fjaka, more, sunce, i riječi Jakše Fiamenga, koje nas uvijek iznova vraćaju sebi samima.