Ako zatvorite oči i vratite se tridesetak godina unatrag, vjerojatno ćete osjetiti miris vrućeg asfalta, zvuk cvrčaka i onaj neobjašnjivi osjećaj slobode kad su ljetni praznici tek počeli. Ljetovanja devedesetih nisu bila luksuzna, ali su imala ono što današnjim godišnjima često nedostaje – jednostavnost i neopterećenost.
Postoji jedno posebno mjesto u sjećanjima milenijalaca – negdje između mirisa kreme za sunčanje od vanilije, zvuka zrikavaca i osjećaja kad ti šlapa zapne za vrući šljunak. To su bila ljeta bez interneta, ali s neograničenom propusnicom za pustolovine.
Možda se sjećate i onog trenutka kad ste navečer legli u krevet, a u ušima vam je more još uvijek šumjelo. Kad su vam prsti bili smežurani od predugog boravka u vodi, a kosa slana i mokra dok ste zaspali. To su bile male potvrde da je dan bio potpun.
Danas, kad su ti isti klinci odrasli i postali roditelji, pokušavaju svojoj djeci “poslužiti” upravo taj recept. Samo što sad, umjesto plastičnog pištolja na vodu od 19 kuna, u rukama drže planer i pokušavaju izbalansirati godišnji odmor. Ipak, ideja je ista – manje ekrana, više bicikla; manje “contenta”, više školjki u džepovima.
Povratak mode i atmosfere iz devedesetih
Devedesete se vraćaju na velika vrata – od kupaćih kostima s geometrijskim uzorcima i plastičnih sandala, do walkmana i fotoaparata na film. Nekad su to bili walkmani s dvije AA baterije koje bi trajale pola dana, a digitalno je značilo razvijanje fotografija nakon povratka kući, s barem tri mutne slike i jednom zatvorenih očiju.
Danas su Instagram i TikTok puni hashtagova poput #90skid i #retroholiday, a mlađe generacije komentiraju: “Wow, ovo je kao vintage filter u stvarnom životu!” Generacija Z i alfa gledaju te prizore kao da su iz nekog dokumentarca, a nama su to bile sasvim obične stvari – i baš zato posebne.
Kad je odmor bio odmor
Ljeti 1996. jedini sat bio je onaj u dnevnom boravku – i nitko ga nije gledao. Vrijeme se mjerilo od doručka do prvog kupanja, pa od ručka do zalaska sunca. Doručak je bio kad ustaneš, ručak kad mama vikne “izlazi iz vode”, a večera kad padne mrak i kad ti prsti postanu smežurani dokaz da si bio u vodi “dovoljno dugo”.
Nije bilo “activity plannera” ni “kreativnih radionica”, samo hrpa slobode i dogovor da se nađeš “kod velikog bora” u 5 – i svi su znali gdje je to.
Nije bilo GPS-a, pametnih satova ni grupnih chatova. Ipak, svi su stigli na vrijeme, a jedini “ping” bio je zvuk lopte koja je pogodila garažna vrata. Nitko nije brojao korake ni kalorije, ali smo zato znali broj školjki, dužinu ronjenja i tko je najdalje skočio s mola.
Najbolje igre bile su besplatne
Vrtno crijevo = vodeni park. Pješčanik = građevinsko čudo. Stara guma = olimpijski rekvizit.
Iza svake kuće odvijala se neka mini-avantura – od skupljanja puževa do natjecanja tko će dulje izdržati roniti (uvijek je netko “malo varao” s pola glave vani). “Baza” se gradila od dva ručnika, a “blago” je mogla biti hrđava kutija puna kamenčića.
Manje ekrana, više neba
Televizor se palio samo ako bi kiša padala cijeli dan, a mobiteli – nisu ni postojali. Danas roditelji koji žele “ljeto iz 90-ih” svjesno gase ekrane i puštaju djeci da im dan ispunjavaju sunce, more i slučajne ideje.
To je i mala pobuna protiv digitalnog tempa – trenutak kad djeca opet gledaju prema nebu umjesto prema ekranu. I dok oni trče po dvorištu, roditelji mogu, barem na kratko, zaboraviti na notifikacije i poslove.
Sitnice koje pamtiš cijeli život
Kriška lubenice koja ti curi niz laktove. Hodanje bosi po asfaltu pa brzo trčanje na travu da ne “izgoriš”. Miris šatora nakon popodnevnog drijemeža. Zvuk maminog glasa s balkona kad te zove na ručak. Onaj osjećaj kad more još šumi u glavi dok toneš u san.
Iako zvuči kao nešto što pripada prošlom stoljeću (jer… zapravo i pripada), ova nostalgija živi punim plućima. Društvene mreže su pune “retro” videa, i paradoksalno, baš nas digitalni svijet podsjeća da su najbolji trenuci oni koje nisi snimio – jer si ih živio.
Retro check-lista – jeste li imali pravo ljeto iz 90-ih?
✅ Imali ste barem jedan par plastičnih sandala koji su ostavili trag na stopalu.
✅ Hladili ste stopala kroz prozor automobila.
✅ Napravili ste narukvicu ili ogrlicu od školjki.
✅ Znali ste tko je “kralj skakanja bombom” u kvartu.
✅ Lubenicu ste jeli bez tanjura – sok je curio, a vi ste se smijali.
✅ Imali ste “tajno mjesto” – bilo na plaži, u dvorištu ili iza garaže.
✅ Bar jednom ste izgorjeli jer “ma, ne treba meni krema”.
✅ Znali ste sve riječi najmanje tri ljetne hit pjesme.
✅ Otišli ste na spavanje s mokrom kosom, solju u ušima i smežuranim prstima od cijelog dana u moru.
Ako ste označili barem pet od ovih stavki – čestitamo. Vi ste pravi “90’s summer kid” i nosite tu diplomu zauvijek.
